Sjedim na klupi i razmisljam o zivotu.Sve mi se okrenulo
naopako odkad sam prekinuo s djevojkom, bio sam kriv zbog toga sto sam se
svadjao s njome a nisam trebao nego mogao samo prihvatiti krivnju i bilo bi sve
u redu.Uzasno se osjecam, ne znam sta da napravim, zvao sam je ona nista, pjevam
pred kucom ona nista, nagovaram prijateljice da je zovu ona opet nista. Jednostavno
cu odustati od zivota. Gledam u most i razmisljam sta bi mi bili da skocim sa
njega, upitao sam se zasto mi ljudi uopce zivimo kad je ljubav najtezi osjecaj
koji covjek mora trpjeti i zivjeti s njime makar nekima suprostavlja. Dolazim
kuci pisem na papir oprostaj od svih voljenih osoba. Jedino mojoj djevojci sam
napisao ogromno pismo na cetiri stranice. Jedan od citata je bio: "Duso
volim te, nisam te htio povrijediti nadam se da ces naci boljeg koji se nece
svadjat s tobom makar zna da je kriv. ZBOGOM". Trenutno se osjecam za
nista, samo da skocim u vodu s velike visine ili pod vlak, ljubav je gadura. Idem
prema mostu te se penjem na njega, gledam prema dolje. Razmisljam kako da to
napravim, bilo me jako strah, kroz glavu su mi letjele mnoge stvari koje mogu
ispraviti, ali tu djevojku toliko volim da ne mogu razmisljati o drugim stvarima.
Pripremam se skociti te dolazi neki motor i ugledam vozaca. Na njemu je bila
moja djevojka, pustio sam suzu i nisam znao sta da napravim. Ona je sisla s
motora i popela se do mene i rekla mi ovo: "Procitala sam pismo i ne zelim
da se radi mene ubijes, bila sam veoma uzrujana ali sada si tek dokazao koliko
me volis i ako se zelis ubiti radi mene ubicemo se skupa ili mozemo zivjeti
zajedno i odgojiti nasu djecu." Dok je rekla nasu dijecu nisam znao sto se
dogodilo i upitao sam je: "Kakvu djecu ??". Ona me zagrlila i rekla
mi da je trudna i poceo sam sve jace i jace plakati makar je to jako cudno za
muskarca. Rekao sam joj da je vise nikada necu iznevjeriti i napustiti te da
cemo se slagati uvijek u svemu i da je volim najvise na svijetu. Sisli smo s
mosta te nastavili zivjeti normalni zivotom, napokon sam mogao razmisljati o
pronalasku posla, pomirdbi s roditeljima i prijateljima i uzivanju u zivotu. Sudbina
je ta koja je moju djevojku I mene ponovo spojila.
