Čudna je to priča, kako smo se mi upoznali. Još čudnije je što se iz toga razvila ljubav o
kakvoj svako sanja, kakvu svatko želi. Ima onih koji maštaju, ima onih koji
žude za ljubavlju kao što je ona u Romea i Julije ili Edwarda i Belle. Ima onih
koji smatraju da je ljubav ništa više doli ljudske gluposti. Ne znam u koju
skupinu spadam ja, jer oduvijek sam imao djevojke i mislio sam da ih volim,
neku više neku manje… Shvatio sam da sam bio u zabludi kada se pojavila ona,
moja Gracia. Jedne prilike na nekom
poslovnom sastanku zezao sam se s kolegicom kako meni treba djevojka koja je
završila književnost, naime obožavao sam knjige iako sam to skrivao oh svih,
bilo me sramota, kakva budala sada shvaćam. Oduvijek sam maštao o tome kako gladim
kosu svoje odabranice dok mi ona čita neku pjesničku zbirku ili dobar roman. No
sad već skrećem s teme. Dakle, uezao sam se s kolegicom kako sam slab na one
koje su zavšili književnost, kako je seksi kada ti priđe djevojka s knjigom u
ruci. Svi smo zbijali šale i smijali se tome. Nakon nekih mjesec dana, taj razgovor odavno je ispario iz moje
glave kad mi prilazi baš ta kolegica s papirićem u ruci:
- Izvoli Ted! Broj je
tu, samo nazovi. Pusaa !!
- Čekaj šta? - nisam uspio ni dovšiti rečenicu, a ona je
odlepršala dalje.
Na papiriću je bio nekakav broj, nisam mogao odoljeti te sam
ga utipkao i nazvao. Već kada sam pomislio da se nitko neće javiti, javila se
ona.
-Halo?
-Dobar dan gospođice, ovoga ne znam znate li uopće da ja
postojim ali ja sam Ted, Dajana mi je
dala vaš broj. - djevojka s druge strane
se samo nasmijala i rekla da to liči na Dajanu. Razgovarali smo preko pola sata
te se dogovorili da ćemo se sutra naći. Pošto je ona bila nova u gradu, nije
znala puno mjesta. Nakon pet minuta upitao
sam ju zna li gdje je centralno groblje na što je ona rekla da zna!
- Super naći ćemo se kod groblja - kako romatično, pomislio
sam.
Idućeg dana poslao sam joj poruku da ću obući svijetlo plavu
košulju, na što mi je ona odgovorila da će ona biti u bijeloj haljinici.
Parkirao sam se pokraj groblja gdje su bila dva mjesta, pomislivši kako ću njoj
sačuvati jedno. Kraj mene je prošao auto poput njenog, parkirao se nekoliko
mjesta dalje te je iz auta izašla dama u godinama, sijede kose u bijeloj haljini!
- Ne, to nije moguće. Dajana ubit ću te!
No međutim, gospođa je otišla na groblje ni ne pogledavši
me. Huh, skoro sam dobio srčani. Nedugo zatim auto se parkirao pokraj mene a iz
auta je izašla ona. Najljepše biće na planeti. Duga smeđa kosa padala je na
njena leđa, slatko tijelo u toj prekrasnoj bijeloj haljinici, okrenuvši se
prema meni ugledao sam ih.. te oči! Oči boje badema.. o kako su samo lijepe
bile, znam da zvuči ludo ali iz njih je sijala dobrota i ljubav. Oči su
ogledalo duše, kažu. Bome, dobro kažu! Ostao sam bez riječi. Malo po malo došao
sam k sebi iii predstavio se. Odlučili smo otići u obližnji kafić pošto Gracia
nije imala puno vremena. Krenula je da vidi broj za platiti parking na što sam
ja samouvjereno rekao:
- Nemoj se uzalud truditi, zvao sam ih već tri puta i nitko
se ne javlja.
Djevojka skoro da nije umrla od smijeha.
- Umm.. znaš to se
šalje poruke, ne zove se.
Ajme kakav neugodnjak! Pa skoro sam u zemlju propao. Blesavo
sam se nasmiješio i prebacio na neku skroz drugu temu. Otišli smo u taj kafić...
a kad ono birtijetina iz drugog svjetskog rata, karirani stoljnaci, metalni
stolovi i stolice. U jednom kutu četiri dide kartaju bučno kartaju a konobarica
s brkovima pije pivu raširenih nogu. Ništa, sjeli smo i naručili. Pričali smo, smijali se,
gledali se, u jednom trenutku ona me upitala_
-Dobro slušaš li ti
mene?
- Ne. - rekao sam i poljubio je.
Bio je to naš prvi poljubac, u toj birtijetini iz drugog
svjetskog rata. Od tad... Pa od tad ni sam ne znam što se dogodilo. Postali smo
nerazdvojni. Nakon šest mjeseci veze odlučili smo kupiti stan u koji smo se
uselili. Ona mi je svake večeri čitala s glavom u mom krilu dok sam joj ja
prstima prolazio kroz kosu. Oboje smo radili, nismo bili imućni ali smo
pristojno živjeli. Nakon godinu dana veze odveo sam je na groblje gdje smo se
prvi put upoznali te se na automatu za plaćanje parkinga umjesto broja nalazila
poruka: ' Gracia, hoćeš se udati za mene?' Pristala je. Vjenčanje je bilo
raskošno, pošto je ona bila raskošna Slavonka, bilo je to slavlje koje je trajalo
dva dana. Nije mi bilo žao. Zabavio sam se kao nikad. Kažu da su vjenčanja
naporna i dosadna. Bome, meni su to jedni od najboljih dana u životu... Možda
čak i najbolji sve do danas.Gracia je ostala u drugom stanju par mjeseci nakon
vjenčanja i sada dok tipkam ovo sjedim u čekaonici i čekam nju i bebu da obave
zadnje kontrole. Prije dva dana dobila je trudove i pristigli smo u bolnicu
gdje je ubrzo i rodila. Prisustvovao sam porodu i kada su mi dali bebicu u
ruke, nisam mogao sakriti suze. Držeći to malo krhko stvorenje, ona me
pogledala i pružila ručice prema meni. Ona me pogledala...Tim očima. Baš poput
majke, te oči bile su veliki tek otvoreni biseri. Te oči su sjajile baš kao i u
njene majke. Bile su to oči boje badema.
