Na poslu je bilo puno toga za napraviti i kada sam stigao
kuci bacio sam se na krevet jer sam bio jako umoran.Morao sam odma otici
spavati, iako inace dok dodem s posla uvijek odem malo u setnju ili trcanje da
se razgibam od poludnevnog sjedenja za racunalom.Inace ja radim u jednoj
agenciji koja pokrece humanitarne koncerte I svaki vid humanitarne akcije I pomoci.Imam
sve sto mi je potrebno za zivot ali fali mi ono najbolje sto ljudi najvise
cijene a to je brak.Imam 48 godina i nemogu naci djevojku koja bi samnom
zivjela i napravila obitelj.Kao mali bio sam povucen i nisam uopce dosad imao
neko izrazito zensko drustvo.Druzim se vecinom
sa muskarcima tako da odlazimo na pice u kafice pogledat koju utakmicu i tako
to.Ali niti za to nemam previse vremena zbog posla koji je dobro placen.Eto vec
30-godina trazim djevojku ili zenu da me usreci i da konacno zivim kao svaki
normalan covjek ali ne ide mi a ne znam zasto.Za svoje godine izgledam ljepo i
zgodno, pametan sam imam dobar posao, kucu, auto, sve sto bi djevojka mogla
pozeljeti.U zadnje vrijeme sam si dao oduska odlaziti u nocne klubove da upecam
koju djevojku i da se bolje upoznamo ali nista.Gledam oko sebe sve djevojke
odlaze nekim tamo frajerima i nekim huliganima.I onda sam skuzio da je danas
vrijeme drugacije.Djevojke vise ne postuju dobre, postene, zgodne, pametne
ljude vec one koji se prave frajeri, razbijaju oko sebe, prave se najjacim na
svijetu.Ne znam sto sam ja bogu skrivio pa ne uspijevam da nadjem zenu za sebe!
