Nikada me prije iskreno nisu zanimale toliko djevojke a i
priče o ljubavima. Međutim pomalo sam se osjećao nekako čudno, baš kao da želim
da neko uđe u moj život ali nikada nisam
znao kako da nekoj djevojci priđem, na koji način. Po prirodi sam jako
sramežljiva i povučena osoba. Kada bi me prijatelji pitali zašto si ne nađem
neku djevojku na trenutak samo zastanem
a onda im odgovorim da me djevojke ne zanimaju. Rijetko kada bih rekao
pravu istinu. Međutim, morao sam se nekome otvoriti i reći šta je zapravo
samnom. Prva osoba kojoj sam to rekao bio je moj prijatelj još od malih nogu,
čak mislim da je i jedina osoba tada kojoj bih tako nešto ispričao. Rekao je
kako bi mi mogao pomoći a ja sam to uporno odbijao.. Par dana kasnije nazvao me
isti taj prijatelj i rekao mi da dođem u jedan kafić da me treba.. Otišao sam u
taj kafić i sreo se sa njim. Sjedili smo tako i pričali kad u jednom trenutku
za naš stol sjela je ona, djevojka predivnog lica, na prvi pogled bez mane.
Kada mi je pružila ruku i predstavila se kroz mene je prošao neki čudan
osjećaj, kao da sam se u trenutku
isključio iz svega. I ja sam se njoj predstavio sa sramežljivim osmjehom na
licu. Pogledao sam u prijatelja a on se samo nasmijao i namignuo mi, izgledalo
je kao da se oni znaju. U jednom trenutku moj prijatelj je ustao i rekao da ide
do toaleta. Nije se više ni vratio, shvatio sam kako mi je namjestio spoj na
sljepo na koji ja nikad ne bih pristao da sam se sam dogovarao. Nisam se
snalazio u nekim trenucima ali kako smo počeli razgovarati i ja sam se osjećao
kao nikada prije, počeo sam zapravo pričati o svemu samo kako bih što duže
gledao u nju i kako joj ne bi bio dosadan. A ona nije skidala svoj predivni
osmjeh sa lica koji me očarao. Sjedili smo tako gotovo dva sata u kafiću dok
ona nije rekla da bi otišla malo prošetati. Pristao sam na šetnju i naravno da
ne ispadnem papak platio sam piće i otišli smo. Dok smo šetali saznali smo
svašta jedno o drugome i nisam mogao vjerovati da ona zapravo dijeli ista
mišljenja kao ja i da smo gotovo jednaki po pitanju naših ljubavnih vezama.
Otpratio sam ju kući i rekao da ću je nazvati drugi dan. Cijelu noć nisam mogao
spavati, u mislima mi je bila samo ona, jedva sam čekao dan da ju nazovem..
Nisam ju nazvao odmah ujutro da ju ne bih probudio.. Dok joj je mobitel zvonio
razmišljao sam samo o tome šta da kažem. Međutim, kada se javila riječi su iz
mene počele same izlazit. Dogovorili smo se da se nađemo. Kada smo se našli
odmah sam ju zagrlio bez razmišljanja a u njenim očima vidjela se zapravo
sreća. Cijeli dan smo bili zajedno i odlično se zabavljali pričali. Pred večer kada se već smračilo
ispred njene kuće smo se prvi put poljubili. Neopisiv osjećaj je prolazio kroz
mene tada. Tu večer završili smo zajedno.. Naša veza još uvijek nema greške,
svaki dan nam je baš kao i prvi dan nakon što smo se upoznali. Nikada neću zaboravit
to što mi je prijatelj napravio ali ko zna gdje bi bio sada, da li bih uopće
bio sa njom. Mogu mu jedino zahvaliti što mi je namjestio taj spoj na slijepo
jer bez njega ne bih nikada imao hrabrosti sam na takvo nešto..
