Nikad nisam mislio da ću voljeti jednu djevojku toliko
koliko sam voljeo nju. Ona je bila moja najbolja prijateljica, no nisam ju volio
samo kao prijateljicu. Kad bih samo pomislio na nju, srce bi mi počelo brže
kucati. Ona je bila jedna od popularnijih djevojaka u školi, svi dečki su sanjarili
o njoj. Svi koji ju znaju vole je. Ona je jedna vrlo pametna i draga
osoba. Njezina duga plava kosa me
ostavlja bez daha. Njezine tamne, duboke, plave oči me čine još više
zaljubljenim. Ona je osoba s kojom želim provesti svoj cijeli život... Jednog
dana smo bili na rođendanu našeg prijatelja. Tamo smo pričali sa nekoliko
osoba, među njima je bio i Matej. On je poznati ženskaroš u našoj školi. Djevojke
mijenja skoro svakodnevno... Vidio sam kako ju zavađa, dijelio joj je
komplimente. Nisam to mogao gledati. Srce me boljelo... Sljedeće jutro sam ju
čekao pred zgradom, kao i svaki dan. Kad je izašla van prvo o čemu je počela
pričati je bio Matej. Očito se jako zaljubila u njega. Mislio sam: „Proći će to
nju, nije on dobar za nju...“. Cijeli dan sam se nikako osjećao, bio sam tužan
i razočaran, dok je ona bila na sedmom nebu.
Poslije škole nismo išli zajedno kući, Matej je išao s njom. Još uvijek nisam vjerovao da će biti nešto od
njih, sve dok mi navečer nije zazvonio mobitel. Javio sam se. Još nikad ju
nisam čuo tako sretnu, pričala mi je da su ona i Matej sada u vezi. Htio sam
baciti mobitel u zid, ili još bolje Mateju u glavu. Cijelu noć nisam spavao.
Danima nisam imao volje bilo što raditi... To je trajalo tako dugo dok jednog
dana nije stajala ispred moje kuće, sva uplakana. Ušla je unutra. Pričala mi je
da se Matej promijenio. Prekinuli su. Vidio sam da je jako tužna. Znao sam kako
se osjeća. Suze su joj curile niz obraze. Bilo mi je teško gledati kako plače,
svaka njena suza me boljela.
