Iskreno da vam kažem nikada prije nisam govorio o svojim
osjećajima, pogotovo ne ovako u javnosti. Međutim, došlo mi je nešto u glavu i
odlučio sam da se otvorim i sve Vam ispričam , kako je to zapravo bilo sa svim
mojim ljubavima do sada u životu. Prva ljubav
nije toliko puno trajala i nemam šta previše tu pričat. To je bilo još kad sam
bio klinac, sedmi razred osnovne škole. Ne sjećam se iskreno kako smo se
upoznali. Sve čega se sjećam je da smo sjedili zajedno u školi i pričali dok
nije rekla da joj se sviđam, čak mislim da je to prva cura koja mi je to rekla
tada. Ona se meni također sviđala samo ja to nikako nisam znao reći. I tako
nekako smo mi završili zajedno ali šta
se moglo od nas očekivati sa četrnaest godina. Zaljubljen sam bio do ušiju
punih dva tjedna.. Isto toliko koliko je trajala naša veza. Poslije toga sam
par dana mislio da je moj svijet gotov a nisam ni znao šta je ljubav. Prošlo me
nakon par dana, skoro sam joj i ime zaboravio al’ tako je to išlo. Poslije se
nisam toliko vezao za djevojke ali opet sam se zabavljao i uživao, samo svaka
od njih je bila samo kako bi rekao avantura.. Sve je to tako izgledalo u mom
životu dok se nije ona pojavila. Bilo je to kada se završavala školska godina,
puno njih je dolazilo u našu školu da pogledaju kakva je ako slučajno odaberu
tu školu, među njima je bila i ona.. Očarala me iskreno odma na prvi pogled ali
nije tu bilo ničega tada. Kasnije ju nisam viđao do kraja školske godine kada
mi se javila. Na početku smo razgovarali samo o nekim nebitnim stvarima kako bi
se upoznali. Ljeto je tako prolazilo, nismo se viđali mada nisam ni očekivao
ništa jer ja sam imao svoj život ona svoj, sve dok nije počela školska godina.
Idalje smo mi razgovarali ali nakon par dana u školi otišli smo prošetat
zajedno ali ta šetnja je krenula u skroz drugom smjeru. Završili smo zajedno
ali nije to bilo ništa ozbiljno u početku. Tako je prošao mjesec - dva a ja sam
ispao budala i pored nje sam ima još jednu djevojku za koju je ona saznala.
Bilo mi je strašno krivo što sam joj to napravio, svaki dan sam joj se
ispričavao ali ona nije htjela čuti za mene.. I napokon kada sam dobio priliku
da joj se ispričam rekla mi je da me voli. Od toga dana sve počinje, moj život
se okreće za sto osamdeset stupnjeva. Ponovo smo završili zajedno ali ovaj put
ju nisam htio izgubit, previše mi je bilo stalo do nje.. Sve je izgledalo
savršeno, svaki dan smo bili zajedno, stalno smo pričali. Nakon par mjeseci i
ja sam njoj mogao reći da ju volim, ali to nije bilo kao na početku moga texta,
ovo je bilo sasvim drugačije od onoga. Ovdje sam se počeo ponašati čudno i
čudno osjećati, kao da je prevladala sa mnom, gotovo da sam zapostavio i školu
i prijatelje.. I kad bi mi dan bio da ne može bit gori ona je bila tu da mi sa
svojim osmjehom uljepša sve što se moglo uljepšati. Vrijeme je prolazilo a mi
smo se sve više voljeli, dugo je to trajalo i stvarno smo uživali koliko god
smo mogli. Ali onda se sve polako počelo gasiti, počele su prve svađe i ono
najgore u cijeloj toj mojoj priči. Nisam više mogao tako a u njenim očima se
nije mogao više vidjeti onaj sjaj kao na početku i tu je bio naš kraj... Nakon
toga pravio sam se da mi je svejedno, svima sam govorio kako sam okej ali
unutar sebe sam se raspadao. Ponovo sam nastavio sve po starom, počeo sam
izlazit i samo se opijat, puno djevojaka je dolazilo i odlazilo ali u svakoj
sam tražio samo nju. Nakon toga nismo pričali dosta dugo a ona bi se ponovo
javila svako malo što me je ubijalo. Sada je već prošlo više od godinu dana a
ja se i dalje pravim da je sve u redu i
da sam okej. Čak i kad ju vidim samo se nasmijem i pozdravim, nikada joj nisam
rekao kako se osjećam ali iskeno i ne želim da ona to zna... Stalno si u glavi vrtim film da će i to
jednoga dana proći ali ona jednostavno ne odlazi..
