Bio je to još jedan dosadan ljetni dan. Cijeli dan sam
provela u sobi viseći za računalom i slušajući pjesme. Zapravo, mogla bih reći
da sam cijele praznike provela tako. Mislila sam da se više ništa zanimljivo
neće dogoditi. No, prevarila sam se. Negdje poslije 19 sati je zazvonio
mobitel. Mislila sam: "Hvala Bogu, konačno ću izaći iz ove kuće...".
Zvao me prijatelj, rekao mi je da ima iznenađenje. Mislila sam: „ Opet je nešto
smislio...“. Dogovorili smo se da se nađemo u parku na našem starom mjestu,
cijela ekipa će doći. Brzo sam se obukla i krenula. Kada sam došla, imala sam
što vidjeti. Neko novo lice u našem društvu. Prijatelj mi ga je odmah
predstavio. Bio je to njegov prijatelj koji će ići s nama u školu na jesen. Na
prvi pogled mi se činio pomalo šutljiv. Krenuli smo s pričom, saznala sam puno
toga o njemu, na primjer da slušamo istu vrstu glazbe i da sviramo gitaru.
Imamo dosta toga zajedničko... Svo to vrijeme sam primjećivala da ne skida pogled
s mene. Gledao me, smješkao mi se. Najviše je pričao samnom... Polako se
spuštao mrak. Ulična rasvijeta se upalila. Ekipa se razilazila. Ostali smo
sami.On i ja. Sve je bilo mirno i tiho. Samo je poneki automobil prošao cestom.
Odjednom je postao druga osoba, nimalo šutljiva. Pričao mi je razne smiješne
zgode. Saznala sam i da svira u jednom bendu. Dugo smo razgovarali. Odjednom se
sjetim pogledati na sat. Bilo je skoro 23:00. Odlučila sam krenuti kući, da me
opet roditelji ne stave u kaznu. Bio je mrak. Rekao je da će me dopratiti kući,
i naravno prihvatila sam. Hodao je usporeno, vidjela sam da ne želi da odem.
Kad smo došli do kuće, zaustavio se. Uhvatio me za ruku i nježno me poljubio.
Odmaknuo mi je kosu i šapnuo: "Nadam se da ćemo se i sutra vidjeti.".
