To je bio jedan od onih dana kada mi je sve išlo po zlu. Profesorica
me uspijela dva puta otvoriti u imeniku da odgovaram, a ja naravno nisam imala
pojma, zaboravila sam mobitel kod kuće, zapravo čudim se kako nisam i majicu
odjenula naopako, no krenimo dalje s pričom... Mislila sam da se više ništa
loše neće desiti. Kad sam došla na kolodvor vidjela sam da će vlak kasniti.
Više me ništa nije moglo iznenaditi. Sjela sam na klupu i čekala. Kolodvor je
bio prazan, no odjednom sam primjetila poznatu osobu. Bio je to moj bivši
dečko. Zapravo ni ne znam zašto smo prekinuli. Sjetila sam se svih trenutaka
koje smo proveli zajedno. Koliko puta me samo bacio u snijeg. S njim sam bila tri
godine u vezi, i mogu vam reći da su to bile najljepše tri godine u mom životu.
On je uvijek bio uz mene, nije mu bilo teško slušati me kako se žalim da nemam
što obući ili kad sam ga nekoliko puta
poslije ponoći zvala i plakala na telefon. On nije bio samo osoba koju
sam voljela svim srcem, nego i moj najbolji prijatelj. Pitate se zašto smo
prekinuli? Razlog prekida je bila jedna svađa nakon koje smo prestali
razgovarati. Još i danas žalim što mu se nisam ispričala i što se to desilo...
Došao je, i sjeo kraj mene. Pitao me: - Zašto smo to
napravili?
Odgovorila sam: -Još
i danas mi to nije jasno... . Tako smo sjedili i ništa nismo pričali, kad
odjednom on kaže: - Sjećaš se dana kada
smo se upoznali?
-Kako ne bih? - odgovorila sam.
- Eh taj dan sam shvatio što je ljubav. Nakon one
svađe sam mrzio samog sebe. Nisam mogao
vjerovati... - rekao je.
-
Znam kako ti je ja sam plakala nekoliko dana,
sad kad sam te vidjela mi je suza potekla. -prekinula sam ga. Tako smo pričali dugo,
dugo. Odjednom je došao vlak, ja sam se digla i krenula prema vlaku.
Uhvatio me za ruku i pitao me: - Hoćemo li opet
probati?
