utorak, 12. studenoga 2013.

O ljubavi, o razočarenjima

Ljubav je ponekad teško razumjeti. Puno puta sam se pitala zašto sam baš njega zavoljela. On je jedna od onih osoba koje žive u svom svijetu, nije ga briga što će ljudi misliti o njemu,  osoba s kojom bih mogla provesti cijeli dan bez da mi je dosadno. Ponekad ga je teško razumjeti, ali nije teško nasmijati se njegovim glupim idejama. Puno puta sam razmišljala o tome gdje te ideje uzima. Mislim da je on jedina osoba koja za temu za referat uzme „Hinduističke religije u Južnoafričkoj Republici“. Također mislim da je on jedina osoba koju su skoro dva autobusa udarila dok mu je na sredini ceste pao mobitel . Jednostavno rečeno, on je osoba zbog koje se svaki dan smijem. Nikad nisam mogla zamisliti da bi on bio tužan ili ljut, jedino što ga može razljutiti je četvorka iz nekog predmeta. Sad ćete se valjda pitati zašto bi četvorka nekoga razljutila? Mislim da bi i vas četvorka razljutila da su vam sve ocjene u imeniku petice. Uprkos tome što ima super ocjene on nije štreber, mislim da na prvi pogled nitko ne bi rekao da on ima takve ocjene. Zahvljujući njemu sam počela slušati Heavy Metal. Kad se on smije nemoguće je biti tužan. Sad vam se možda čini da sam opisala savršenu osobu? Da, on je takva osoba, no i takve osobe nas ponekad mogu gadno razočarati. Kroz cijele praznike se nismo vidjeli ni čuli. Kad je počela škola sam jedva čekala da ga vidim. Kad sam ga ugledala pred školom požurila sam do njega i zagrlila ga, no on baš i nije bio oduševljen. Pitala sam ga da li nešto nije u redu. Samo mi je hladno odgovorio da je sve u redu. U tih par tjedana se pretvorio u sasvim drugu osobu.  Više nije takav kakav je prije bio, postao je mirniji, više ne priča toliko i ne smije se. Nekoliko puta sam pokušala s njim razgovarati, ali nije htio pričati. Ono što sam htjela s ovime reći je da nas i osobe koje volimo mogu gadno razočarati.