Kada sam ju prvi puta ugledao, znao
sam da je ona jedina za mene. Ime joj je bilo Nikolina. Ona je bila
najpopularnija djevojka u školi. Odlikašica. Svaki dan bih ju promatrao na
školskim hodnicima. Izgledala je kao da ide po modnoj pisti. Svi su se okretali
za njom. Svaki dečko bi ju poželio. Mogao sam samo sanjariti o njoj. Nikad
nisam riječ u njezinoj blizini progovorio, a kamoli s njom pričao. Jednom sam
imao priliku pričati sa njom, no nisam znao što reći. Srce mi je počelo kucati
sve jače i jače... U lipnju smo išli na maturalac. Putovali smo u Španjolsku.
Ona je isto išla, naravno. Kad smo stigli u svoje sobe, vidio sam da je njezina
soba blizu naše... Prvi dan smo se odmarali od putovanja. Svi smo bili umorni.
Sve je bilo mirno. Poznavajući našu generaciju to me čudilo. Drugi dan se
situacija promjenila. Razrednici su nas nekoliko puta stišavali u noć. Svaki
dan smo uživali na plaži, izlazili u klubove, uživali. Čudilo me što sam
rijetko viđao Nikolinu. Inače je ona uvijek bila u središtu pozornosti... Večer
prije nego što smo se vraćali kući, imali smo oproštaj. Sjedili smo na plaži u
krug. U sredini je gorjela vatra. Svi smo bili opušteni, sretni. Nakon nekog
vremena došla je Nikolina. Sjela je kraj mene. Počela je pričati samnom. Pričala je o stvarima za koje nikad ne bih
rekao da se ona zanima za njih. Mogao sam normalno pričati s njom. Ona je zapravo normalna djevojka... Tog dana
mi se bolje svidjela nego prije. Vidio
sam da ona ipak nije toliko „nedodirljiva“ kao što se činila... Nakon te večeri
svaki dan smo proveli zajedno dosta vremena. Izlazili smo vrlo često, šetali
se, išli u kino, „učili“ zajedno... Nakon nekoliko dana smo konačno prohodali.
