Talentiran a problematičan, sposoban
ali tvrdoglav, da to sam ja. Mnogi su se žalili na mene, pa čak i odlazili iz
kluba jer me nisu mogli ukrotiti. Ni sam ne znam zašto me uprava kluba još nije
bila izbacila. Zaista jesam talentiran, jedan od najvećih nogometnih nada naše
zemlje, jedan od onih koji bi mogao donjeti milione klubu. Napunivši sedamnaest
godina po prvi puta sam zaigrao za „A“ momčad. Talent je isijavao iz mene, ali
moja tvrdoglavost, moje partijanje i kašnjenje na treninge razbijesnilo je
trenera te su me ponovno poslali u mlađi tim. Bio sam tako ljut...Više me nisu
zanimali ni treninzi ni igra. Išao sam na prilike čisto eto, da se pojavim,
jednom sam i zaspao na travnjaku tijekom rastezanja, ni danas ne znam kako.
Prošli su tjedni otkada nisam igrao, na treninzima bih se glupirao, zaprijetili
su mi da će me izbaciti iz kluba, natjerali me da razgovaram sa psihologom... Bezuspješno.
Ako ne može biti onako kako ja želim, a ja želim igrati u prvom timu i uživati
u životu, onda neće ni biti. Oni gube, a ne ja. No međutim, jedne srijede pošto
nisam igrao primjetio sam djevojku kako sjedi na tribinama, sama i nešto
zapisuje u blok. Pogleda na teren - gleda, gleda - spusti glavu - stavi kosu
iza uha - zapiše nešto i tako u krug. Pitao sam sugirača zna li tko je ona,
rekao je da pojma nema ali da je na svakoj utakmici i da sve zanima tko je.
Kimnuo sam glavom. I stvarno tokom idućih tjedana,tajanstvena djevojka je
zaista prisustvovala svakoj utakmici zajedno sa svojim bločićem. Moje stanje je
bilo toliko loše da više nisam bio ni na klupi te ako ne želim da me izbace iz
kluba, utakmicu moram gledat s tribina. Nisam to čak ni toliko loše prihvatio
jer dobit ću priliku vidjeti tajanstvenu iz bliza, možda čak i pričati s njom.
Sačekao sam da ona sjedne a potom sjeo
iznad nje kako bih mogao vidjeti što zapisuje u taj bločić. Utakmica je
započela a ona je okrenula stranicu, na jednu stranu nacrtala kako izgleda
postava, a na drugu kako bi to ona postavila. Vidio sam svoje ime u napadu i
slatko se nasmijao.
- Hey, čemu moje ime tamo? Zar nisam
ja najveća propalica koja je kročila na ovaj teren? - upitao sam je, okrenula
se i tada sam joj po prvi puta zaista vidjeo lice. Zeleno - smeđe oči sjajile
su se, pune rozne usne iza kojih se skrivaju zubi bijeli poput snijega. Crvena
kosa padala joj je preko ramena, a nosić joj je bio toliko sladak da bih ga
odmah poljubio.
- Zapravo, jesi. Ali to ne osporava
tvoj talent. To što ti imaš psihičkih problema i što ne možeš shvatit da štetiš
samo sebi, nije moja stvar. Kada igraš daješ sve od sebe, a to je ono što mene
zanima. Ne bi bilo loše da malo pogledaš na šta tvoja ekipa liči bez tebe.
Recimo, pogledaj Danijela krenuo je dodati loptu desno u prazno, umjesto da je
dodao Kristijanu koji je bio sam na lijevoj strani...
I tako je tajanstvena djevojka pričala i
pričala o nogometu o glupostima koje moja ekipa radi na terenu, nisam mogao
vjerovati kakvo oko je ta cura imala! Prije no što netko nešto učini ona
predvidi taj potez i unaprijed se nasekira. Bio sam u šoku.
- Eh sad vidiš, da si ti tamo Danijel
bi dodao loptu tebi a ti bi s desnom nogom polusnažno poslao loptu u lijevi kut
gola i zabio. Karlo, zar ne shvaćaš koliko ti značiš ovim dečkima? - pogledala
me kao da sam ubio petoricu a ne kao da sam samo malo popustio u nogometu. Bio
sam u šoku.
-Da... - odgovorio sam te sjeo kraj
nje.
Do kraja utakmice toliko sam se uživio
slušajući je da čuvši sučev zvižduk koji je oglasio kraj utakmice, samo sam ju
poljubio. Usne su nam se spojile a struja je tekla mojim tijelom. Nisam mogao
vjerovati da se tako osjećam, nije se opirala. Stavio sam joj ruke oko struka,
dok su njene bile oko moga vrata.
- Neću te pustiti da mi odeš! - rekao
sam joj.
Nasmiješila se i rekla da mora ići,
mora ići pomoći jednom momku da si ne upropasti karijeru te me povukla za ruku.
Slijedio sam ju. Spustili smo se na teren. Bili smo potpuno sami. Samo ona,
lopta, njen bločić i ja. Stajao sam kraj nje kada mi je krenula naređivati: - Tri kruga puni sprint, dva lagano trcanje.
Kreni ! - gledao sam s kolikom strašću to govori, ta njena strast me i navela
da se pokrenem.
Za sat i pol' vremena bio sam mrtav umoran a
još se nisam ni sastao s loptom. Djevojka je bila luda, ali negdje u dubini
znao sam da ima pravo, da sam propao ako se ne pokrenem sada.
-Idem ja sad. Sutra u pet, isto
mjesto.
-Čekaj! Nisi mi ni rekla kako se
zoveš...
- Oh, Karla. Drago mi je.
-Karla...
-Vidimo se sutra!
I samo je tako otišla. Otišao sam
kući, gdje sam zaspao čim sam došao u kontakt s krevetom. Idućeg dana u pet
sati ona me čekala u sredini terena nasmiješena i vrckava kao i uvijek. Tjerala
me da dam maksimum od sebe, nakon prvih sat vremena sjeli smo i razgovarali,
čak sat vremena. Bila je to prekrasna djevojka, prekrasna srca. Voljela je
nogomet i želja joj je biti trener, doselila se ovdje iz drugoga grada i
otkrivši nas dolazila nas je gledati. Bijeg od stvarnosti. Nastavili smo
trenirati, a nakon toga sam ju opet poljubio.
- Sutra, isto mjesto, isto vrijeme?
- Naravno. - odgovorila je i
nasmijesila se.
Dani su prolazili, a ja sam svakog
dana bivao sve bolji i bolji. I trener je na normalnim treninzima počeo
primjećivati promjene u mome ponašanju i igri. Vidio sam da se potajno smije, i
bilo mi je zaista drago zbog toga, jer.... Jedne prilike Karla, s kojom sam
tada već bio u vezi mjesec dana rekla mi je:
-Želim te vidjeti kako igraš za prvi
tim. Želim te vidjeti u toj bijeloj majici, jer znam koliko jako to želiš.
Karlo, moraš se skoncentrirati. Budi nogomet, živi nogomet. Nema više
izlaženja, partijanja, alkohola i razno - raznih cura. Radi na svojoj karijeri,
kasnije će biti vremena za sve, vjeruj mi. Ako te već nisu izbacili nakon
toliko incidenata, pa potrudi se sada! Iskoristi to! Ako ne zbog sebe samoga,
ućini to zbog obitelji, zbog mene ako me zaista voliš okoliko koliko kažeš. Ako
ti nitko neće reći istinu, znaj da ja hoću. Istući ću te ako treba, ali takav
talent kakav ti posjeduješ samo najveće budale ne bi iskoristile. Imaš sada
priliku, molim te, molim te nemoj ju zeznuti. Imaš nas koji smo uz tebe, čekamo
te da zasjaš. Ako nemaš nikoga s kim bi razgovarao, znaj da imaš mene! Uvijek
sam tu i uvijek ću biti tu za tebe. Zato što si predivna, prelijepa, divna,
topla i nježna osoba i samo Bog zna koliko te volm. Ma ako ti toliko znači idi
van, partijaj, opijaj se, ali time ćeš sebi najviše naškoditi i mislim da si toga
svjestan. Život je ništa bez borbe. Ništa, zapravo bilo bi poprilično dosadno
da ti se snovi tako lako ostvaruju, zar ne? Život je preživljavanje, na kraju
ako si ostvario svoj san znači da si uspio savladati sve prepreke koje je život
pred tebe stavio, znaš da si preživio. Znam koliko si dobar, znam koliko jako
želiš biti najbolji, i ako ti išta znači, vjerujem u tebe. Znam da možeš uspjeti u nogometu, da možeš
učiniti što god poželiš, ali moraš raditi, naporno raditi. Glava ti treba biti
čista, zato smatram da bi trebao biti izvan tog opijanja i partijanja i curica.
To samo pogoršava stvari. Fokusiraj se i daj sve od sebe. Znam te! Znam koliko
si tvrdoglav. Iskoristi sada to, budi tvrdoglav u vezi uspjeha, zacrtaj si da
ćeš uspjeti! Ostvari svoje snove. Karlo, molim te.
Ostao sam bez riječi. Takve stvari da
mogu izaći iz tih malih ustašaca, naprosto nemoguće.
-Kraljice moja. - rekao sam joj.
I zaista, nekoliko mjeseci predanog
rada i truda. Bio sam pozvan u prvi tim. Sve zasluge dugujem njoj, mojoj Karli.
Na prvom treningu „A“ momčadi, iz koje sam izbivao šest mjeseci trener je
oduševljeno gledao, nije mogao vjerovati
da sam ja onaj mulac koji bi se samo svađao, za nagradu stavio me u početni
sastav i rekao mi je: - Nemoj me razočarati!
I nisam...
Igrali smo protiv direktnih konkurenata za naslov.
Bilo je 0-0, šezdeset deveta minuta kada mi je
suigrač dodao loptu a ja sam ju raspalio prema golu. Ušla je u gol, a ja od
sreće nisam znao što bih. Znao sam da je Karla na tribini, znao sam gdje sjedi.
Skinuo sam svoj dres a ispod njega sam imao majicu na kojoj je pisalo „Volim
te, kraljice moja“. Otrčao sam do tribine na kojoj je sjedila i naklonio se. Do
kraja utakmice dao sam još jedan gol koji sam proslavio tako što sam joj poslao
pusu i srce, a za zadnji gol sam asistirao. Svi su bili oduševljeni. Nitko nije
mogao vjerovati da sam onaj klinac koji je skoro uništio karijeru zbog malo
zabave. Nakon utakmice, jedna televizijska kuća me intervjuirala i na pitanje:
- Kako sam se uspio izvući i ostvariti ovakav povratak? - odgovorio sam im: - Nisam
ja, Karla je. Hvala ti kraljice moja - te je kamerman pokazao majicu: „ Volim
te jedina!“
Ostalo je povijest, rekli bi stari
ljudi. Igram za prvi tim već duže vrijeme, za mene se zanimaju strani klubovi
ali ne idem nikuda bez Karle. Karla je postala pomoćna trenerica mome treneru
te smo trenutno prvi na tablici lige, dobro nam ide i u Europi. I sve to
zahvaljujući njoj, kraljici mojoj.
Volim te.
