A šta da vam kažem, volio sam je, kao
što zlatar voli svoje zlato, nisam mogao dana da provedem bez nje, ne znam,
nekakva zaluđenost njenim likom klijala je u mojim venama, bila mi je kao
vazduh, nisam mogao da mislim bez nje, jednostavno nisam mogao da živim bez
nje. Čudno je to kad ti neko samo tako ušeta u srce, neko koga si nekada
pozdravljao samo u prolazu, neko čije ime nisi ni znao, ili nisi obraćao pažnju
na to, a sada ti znači sve, jutro ti počinje s njom u mislima, na spavanje ideš
s njom u mislima, jednostavno, osvojila me, osvojila me cijelog, pedalj po
pedalj moga duha i tijela pripadao je samo njoj. Druge nisam mogao ni da
pogledam, a kamo li da se desi nešto više, jednostavno nisu mi bile potrebne,
kao da mi je bacila čini, kao da je znala ko sam i kakav sam. Osvajala me iz
dana u dan, zaljubio bih se u nju po sto puta dnevno, na svaku njenu riječ, na
svaki njen gest rukama samo bih se osmijehnuo, vidjelo joj se u očima šta i
kako stvari stoje, vidjelo se sve, pa i to koliko me voli. Inače, nisam bio
zaljubljive prirode, moje srce nije bilo lako osvojiti, a ona je to uspjela sa
par osmijeha, par toplih riječi i dva nebesko plava oka. Prekrasna onakva kakva
zapravo jeste, bez ikakvih izmjena, bila je kraljica moga srca. Takve ljubavi
se dešavaju samo jednom u životu. A ja, nekako sam znao da će sve biti ok
između nas, na prvi pogled predosjećao sam da bi ona mogla biti ta, kojoj bih
se posvetio u potpunosti, kojoj bi otvorio svoju dušu i ostavio srce na dlanu.
Jednostavno davala mi je sve znake da je upravo ona ta, ta posebna, izmišljena
samo za mene. Nekako me njen lik upotpunjavao, i fizički i psihićki, nisam
mogao sebe da prepoznam, nisam se mijenjao, a ona me promjenila, u potpunosti.
