Pisat ću Vam o jednoj ljubavi koja mi se dogodila u osamnaestoj godini.
Zaljubio sam se tada prvi put i bili smo u vezi dugo, svako veče smo se viđali, lagali svoje roditelje. Ja sam svoje lagao tako što sam govorio da idem da se vidim sa drugom ili da igram fudbala, ona da ide u grad sa drugaricama. Jednom prilikom smo pobjegli iz škole samo da bi se vidjeli.
Jedno veče njeni roditelji su čuli kako pričamo na telefon i zabranili joj da se viđamo i sklonuli svaki telefon koji se nalazio u njenoj blizini.
Svako veče sam joj bacao kamenčiće da izađe na prozor, ali nije smjela od roditelja.
Jedno veče kada se završavao školski dan došao sam da je sačekam da idemo da šetamo ali očigledno ju je pratio otac da vidi da li je još uvijek samnom. Prišao sam da je pitam zašto mi više ne odgovara na pozive i ne želi da se viđamo a ona mi je bez srama kao odgovor opalila šamar, pošto je vidjela oca. Pošto je to njen otac vidjeo bio je baš sretan pa je otišao kući. Privukao sam je sebi i pitao šta bi šamar trebao da znači a ona mi je odgovorila da ju je otac pratio.
Bila je maloljetna, imala je sedamnaest godina, a ja kako sam već napisao osamnaest. Poslije toga htjeli smo da se uzmemo, išao sam u opštinu da se raspitam za vjenčanje, ni moji ni njeni roditelji nisu znali za to. Pošto su nas opet vidjeli kako se viđamo njeni roditelji su odlučili da se presele u Novi Sad. Nekako sam saznao gdje živi. Jedan dan poslije škole otišao sam u Novi Sad kako bi iskoristili priliku, dok su njeni roditelji otišli na seminar u Beograd, da se vidimo. Zahvaljujući njenoj tetki, koja je znala šta se sve dešava između nas, pomogla nam je da se vidimo. U trenutku kada smo se sreli između nas kao da je bio oblak ljubavi, trčali smo jedno ka drugom. Cijeli dan smo šetali, pokušavajući da nadoknadimo izgubljeno vrijeme. Pošto je bila maloljetna odlučili smo definitivno kada napuni osamnaest godina da se uzmemo. Kada su tu vijest čuli naši roditelji, moji su bili sretni zbog nas ali njeni to nisu prihvatali. Nakon mjesec dana moji roditelji su organizovali svadbu. Na dan vjenčanja sam im rekao da otkažu svadbu jer je neće biti. Nisu mogli to da urade jer su svatovi već bili na vratima. Moja draga i ja smo taj dan otputovali iz Srbije da se odmorimo od svega i vratili smo se tek nakon dvije godine. Tek poslije tri godine odlučili smo da se konačno uzmemo uz blagoslov i mojih i njenih roditelja.
