ponedjeljak, 7. listopada 2013.

Slučajni susret i istinska ljubav

U svojih 64 godine života pamtim samo 3 prave ljubavi.
Prvi osjećaj ljubavi osjetio sam kao i većina nas dok sam još bio u pubertetu. Budući da sam iz siromašne familije nisam imao vremena za školu, ipak je neko trebao vodit krave na pašu i radit oko kuće.
Završio sam samo 4 razreda osnovne škole. Roditelji su me poslali da odem tražit nekog posla, i tako dok sam tražio posao zastao sam ispred jedne kuće pred kojom je jedan stariji gospodin cijepao drva.
Izgledao je kao da mu treba pomoć, prišao sam gospodinu i ponudio mu da mu ja to napravim ali za neki sitan novac i on je pristao. Strašno sam se trudio jer moj familiji je zaista bio potreban taj novac ma koliko god da je bilo.
Nakon odrađenog posla rekao je kako bi mu zaista bio od pomoći da mu dolazim svaki dan. I tako sam svakog dana dolazio do tog gospodina i radio sve što bi trebalo. Sve je bilo kako treba redovito me plaćao i moja familija je nekako stala na noge.
Nakon gotovo dvije sedmice rada kod njega prvi put sam ugledao njegovu kćer. Bila je predivna, nisam ni pokušao da joj priđem jer ja sam bio u staroj prljavoj robi  i nisam baš htio da me takvog upozna. Jedne večeri tako pred kraj moje smjene gospodinova kćer spremala se da ode u drugo selo kod prijateljica. Gospodinu je bilo mrsko da ju otprati pa sam se ja ponudio da odem sa njom jer i onako mi je bilo usput. I tako smo zajedno šetali, cijelim putem smo pričali, imali smo puno toga zajedničkog i rekla mi je da nikada nije upoznala tako dobru osobu kao što sam ja.
Kada sam ju dopratio do sela nastavio sam svojim putem bio sam presretan nakon tih njezinih riječi. Naravno nastavio sam i dalje dolazit i pomagati njezinom ocu ali više mi nije bio interes njegov novac, već njegova kćer. Ponekad bi me znala toliko zbunit da bi i zaboravio uzet plaću za svoj odrađeni posao.
Sve više smo se zbližavali. I tako smo se polako počeli skrivati iza njene kuće dok nas njen otac ne gleda i po cijele dane bi bili zajedno. To je trajalo sve dok ja nisam krenuo u vojsku. Bio je to naš težak rastanak. Nikad ju više nisam vidio.
Nakon što sam došao iz vojske moje staro selo je bilo potpuno drugačije. Nisam se dugo zadržavao odmah sam uzeo stvari i krenuo prema Italiji tražit posao.
Na brodu za Italiju upoznao sam jednu predivnu djevojku. Cijelim putem smo razgovarali i ponovo mi se vratio onaj osjećaj da sam pronašao nekoga ko me stvarno razumije i da imamo puno toga zajedničkog. To je bila ljubav na prvi pogled.
Nikad ju neću zaboravit. Nakon što smo se iskrcali u Italiji svatko je morao na svoju stranu. Svaki dan sam mislio na nju, na njene oči, usne, lice, kosu. I danas dan se sjetim mirisa njene kose koji viori na vjetru. Dok sam tražio posao u Italiji, hodao sam ulicama grada i svratio u jedan lokal.
Jednostavno nisam mogao prebolit tu djevojku sa broda. Kasno u noć u lokalu smo ostali samo ja i konobarica. Bio sam toliko pijan da nisam znao gdje sam i šta radim. Konobarica me pokušala više puta izbacit iz lokala ali svaki put kad bi me podigla ja bi ponovo pao na pod.
Ostala je samnom cijelu noć dok nisam mogo stati na noge. Kada sam malo došao sebi ponudila mi je da odem i prespavam kod nje. Budući da nisam ima izbora otišao sam. I tako sam se počeo sve se više upoznavati sa njom. Ali i dalje nisam prebolio djevojku koju sam upoznao na brodu.
Sve više sam se otvarao i počeo joj pričati o svojim osjećajima, a ona me bez ometanja slušala. Nakon par mjeseci nekako sam počeo zaboravljat tu djevojku, ali sam se sve više zbližio sa konobaricom iz lokala. Budući da nisam imao novaca nikad nisam mogao konobaricu iznenadit nekim poklonom kako bi joj se zahvalio za sve što mi je pružila.
Ponovo sam počeo radit kao zidar na nekoj kući. Kada sam dobio prvu plaću odma sam kupio jedan predivni buket cvijeća i bombonjeru. Cijela moja plaća otišla je samo na to, ali nije mi bilo žao. Kada sam joj poklonio to bila je oduševljena, ostala je bez riječi. Tu večer pamtit ću kao najsretniju u životu. Ponovo se sve promijenilo. Opet sam bio sretan.
Sada sa tom ženom imam djecu i unuke. Najljepše unuke na svijetu. I uvjek kad malo sjednem i razmišljam zapitam se što bi bilo da nikada nisam otišao na taj brod i da nikada nisam ušao u taj lokal odakle je sve počelo...