Ah, to ljeto ...

Ljubav me pogodila kada sam zavrsavao osnovnu skolu. Nisam imao pojma do tada kako je to biti zaljubljen. Ljeto, kao i svako ljeto donosi nove avanture,nova iskustva, uvijek nesto novo. Pa tako je bilo i tog ljeta,ljeta koje mi je promjenilo zivot. Uzivao sam sa svojim prijateljima, kupali smo se, igrali fudbal, odbojku i nestašno gledali djevojke na plaži. Jedne veceri kada sam se vratio iz grada roditelji su mi rekli da idemo na more kod jedne njihove prijateljice i da cemo biti dosta dugo jer imaju slobodnog mjesta. Naravno bio sam presretan, pa ko i ne bi bio, idemo na more i to besplatno. Dok smo putovali mislio sam samo o kupanju, morskoj vodi, voznjama brodom i slicno. Nisam ni slutio da ce mi se tog ljeta, u drugoj zemlji dogoditi nesto jako posebno, da cu upoznati svoju prvu ljubav. Kada sam je ugledao, neki cudan osjecaj je prosao kroz mene, bila je to kcerka majkine prijateljice. Bila je starija, prelijepa, očiju plavih kao nebo tokom najvruceg ljetnog dana. Zeljela je da me upozna sa mjestom gdje ona i njeni prijatelji izlaze. Upoznao sam mnogo drugova i drugarica sa kojima sam u kontaktu danas. Nakon iscrpljenog dana na plaži pitao sam je da izadjemo, kada sam to izgovorio u sebi sam bio jako prestrašen, ali ona je pristala i pao mi je ogroman kamen sa srca. Rekla je da ona bira gdje izlazimo. Nakon divne setnje kroz ogromna setališta okruzena sa mnogo drveca odlucila je da odemo na obližnji otok. Sjeli smo na jedrilicu i krenuli. Iskoristio sam stari fazon da me strah i pritom me zagrlila. Bas tada sam prvi put osjecao neku vrstu ljubavi. Odlicno smo se proveli na otoku ali bilo je vrijeme da se vratimo kuci. Kada smo se vracali ugledali smo roditelje kako nas cekaju ispred kuce. Nas dvoje smo bili u kazni ali je vrijedilo radi prve ljubavi i znate kako kažu: „ Prva ljubav zaborava nema „ .