Ona je bila moja prva ljubav ...
Kada sam pohađao srednju školu, negdje oko drugog razreda, išao sam sa školom na putovanje u Split (inače ja sam iz Osijeka). Na putovanje su išle 3 škole zajedno u autobusu na kat. Činilo se kao da ćemo se zauvijek voziti. Vožnja je trajala oko 9 sati, uz dosta pauza, te smo napokon stigli u Split. Odsjeli smo u jednoj vili na Bačvicama. Klinci kao klinci, bili smo podjeljeni u nekakve skupine, kao grupa prijatelja, znate kako ide. Nas je bilo 5 i tako smo se zezali u dvorištu vile, sjedili smo na terasi, pili sok, pogled nam je bio uperen u Jadransko more, divili smo se njegovoj ljepoti. U jednom trenutku, kada sam se okrenuo prema prijatelju, ugledao sam jednu djevojku koja je stajala ispred prozora, također je gledala u more. Tu se dogodila nekakva iskra. Problem je bio taj što je nisam poznavao, te nisam znao odakle je i u kojoj se sobi nalazi. Lutao sam po vili tražeći njenu sobu ili nju, ali nije bilo traga. Ubrzo je bilo vrijeme za spavanje. Idući dan, otišli smo na jedno nogometno igralište u blizini Bačvica. Mi, dečki, smo se podijelili u 3 ekipe ( škola protiv škole ), te smo igrali nogomet. Igrao sam na poziciji krila, te se nisam uopće obazirao na ništa osim na loptu, igrače te golove. Igrao sam dosta solidno, dok nisam pogledao na tribinu gdje sam vidio tu istu djevojku koju sam dan prije ugledao. Odjednom se nešto probudilo u meni, te sam se počeo, hajmo to tako reći, frajerisati. Dobijem loptu, pa nešto driblam, pucam izdaleka, i tako.. dok nije završila igra, krenuli smo prema vili, te sam je dostigao i pitao je kako se zove. Tako smo se upoznali, te smo se polako počeli sprijateljivat. Idući dan smo sjedili na terasi i pričali, o raznim stvarima. Mogu nabrajati do sutra. Bili smo u Splitu tjedan dana. Vrijeme je proletilo...
Ubrzo je došao vikend, subota ujutro. Poslije doručka prišao sam joj i rekao joj što osjeća. Prvo sam mislio da će me odbiti, zato što se uopće ne poznajemo dobro, tek smo se upoznali. Ali prevario sam se. Družili smo se cijeli dan. Već idući dan pripremali smo se za polazak kući. Putovanje nazad, svih 9 sati, je najbrže prošlo vrijeme u mome životu ( tako sam osjetio ). Sjedili smo jedno do drugoga, pričali. Kada smo došli do moje škole, pozdravio sam je. Zagrili smo se te poljubili. Izašao sam iz busa te sam čekao dok ne ode. I tako je sve jako brzo završilo, a osjećao sam se slomljeno, tek sam je upoznao, a već je nestala iz mog života. Oko 2 godine poslije, sreli smo se na jednome bazenu blizu Osijeka. Sjedili smo jedno uz drugo i pričali. Polako smo počeli nadoknađivati sve što smo izgubili. Nekoliko tjedana smo se družili, te sam otišao kući. Obećali smo da ćemo ostati u kontaktu te probati vezu iz daljine ( nikad ne uspije, ali zašto da ne probamo? ). Kao što smo očekivali, prekinuli smo nakon mjesec dana. Prekid sam sasvim uredu prihvatio, dapače u međuvremenu sam upoznao još jednu djevojku..
