Nije ga puno ljudi poznavalo, oni koji su bili sa njim u kontaktu opisivali su ga kao prelijepog čudaka koji puno priča, sve zna o svemu i svakome samo to "sve" niko ne zna o njemu. Ponekad bi privlačio pažnju jer bi odjednom počeo da priča sa nekim iako nikoga nije bilo u njegovom društvu. Nekada je čak znao i plesati kao drži divu u naručju. Niko osim njegove majke nije znao njegovu životnu tajnu.
Sa dvadeset godina se oženio prelijepom plavušom iz susjedstva. Zajedno su bili otkako se poznaju.
Još u vrtiću su se čudno ponašali jedno prema drugom, dovoljno dobri prijatelji ali u isto vrijeme i nešto više od prijatelja. Prvi poljubac je "pao" negdje oko petog - šestog razreda. Čudno zar ne? Djeca koja se vole kao dvije odrasle osobe, koje provode skoro pa osamnaest sati dnevno zajedno.
U životu su prošli sve što se može proći, osim jednog, nisu postali roditelji.
Njihova najveća želja je bila da dobiju malenu djevojčicu sa prelijepim zelenim okicama, smeđom loknastom kosicom i crvenim obraščićima. Bili su dvije godine u braku, ali njihova želja nije se ispunjavala.
Kako su oboje naporno radili u firmama često puta su znali da dođu kasno naveče kući, ali svaki put bi javili jedno drugom kada bi kasnili.
Bio je petak, negdje oko ponoći, niti je dolazila niti se javljala, što je Denisa dosta zabrinjavalo. Alma nikada nije bila nemarna i ne bi ga pustila da je čeka nekoliko sati a da ne javi da kasni. Na pozive telefona nije odgovarala, u uredu joj se nije javljao niko, sav iscrpljen od brige i sikirancije prilegao je kako bi se odmorio, potisnuo brigu i razmislio o nekom drugom načinu dolaska do Alme. Umor ga je savladao pa je uspio malo dremnuti, možda bi i zaspao dubokim snom ali ga je zvono razdrijemalo. Sav sretan je otvorio vrata u nadi da je Alma došla sa nekim dobrim opravdanjem zašto kasni a ne javlja se, ali na kućnom pragu njihove prelijepe kuće na njegovo neprijatno iznenađenje dočekala ga je policija sa viješću da je Alma imala nesreću i podlegla na licu mjesta. Nakon što je čuo vijesti odjerio je zajedno sa policijom kako bi se uvjerio u ono što su mu saopštili i po posljednji put naslonio svoje usne na Almine. Dovoljno ga uzdrmala vijest o supruzinoj smrti ali ono što ga povrijedilo za cijeli život je vijest da je Alma taj dan saznala da je u drugom stanju i da im se želja konačno trebala ispuniti.
Mnoge uspomene su ga vezale za grad u kojem su živjeli, mnogo bola je bilo na jednom mjestu, nepodnošljivog bola, pa se odselio u manji gradić pun nepoznatih ljudi.
Kada bi ga neko pitao sa kim razgovara on bi sa smješkom na licu odgovorio: "Budalo jedna, pa sa njom, najljepšom ženom na svijetu!"
