U mom ljubavnom životu sve je bilo jako predivno sve dok nije počeo taj prokleti rat. Bilo je to točno tada kada je u mom životu sve gotovo blistalo kao da sam živio u bajci. Imao sam gotovo sve a najpotrebnije od svega bila je ona... Moja ljubav. Upoznali smo se na jednoj večeri kada sam izašao van sa prijateljima. Taj dan spremao se jedan rock koncert u našem gradu, cijeli grad je pričao samo o tome. Jedva sam nabavio ulaznice za sebe i prijatelja pa smo odlučili skupa otići. Rekao je kako će sa njim doći još jedan prijatelj sa svojom ekipicom. Prije koncerta svi smo se zajedno okupili u gradu. Među svima nama stajala je i ona, tada se nismo baš poznavali jedino ovako iz viđenja. Nismo baš pričali ali tu i tamo bi si dobacili kroz ekipu. Na početku mi se svidio njen karakter i predivni osmjeh. Ali nikako ju nisam gledao osim kao prijateljicu. Na koncertu smo se svi zajedno zabavljali, bilo je predivno, cijela ekipa se ponašala kao da se svi znamo sto godina. U jednom trenutku prijatelj je stao plesat i počeo pričati kako mora ići a da ne želi. Pitao sam ga gdje ide a on mi je odgovorio kako treba otpratiti prijateljicu kući. Ponudio sam mu da ju otpratim umjesto njega ako on to ne želi. Bio je presretan a i ja sam bio sretan što ću biti u njenom društvu nasamo. Nije živila daleko od dvorane u kojoj se odvijao koncert. Dok smo šetali prema njenoj kući zapravo puno toga sam saznao o njoj a i ona o meni. Imao sam osjećaj kao da sam našao osobu koja ima isto mišljenje poput mene i koja me napokon razumije. Gotovo sve smo si rekli a ja sam se počeo čudno osjećati svaki put kad bi se ona nasmijala. Nakon te večeri svaki dan smo se čuli i viđali sve dok tako nismo i prohodali. Jako dugo smo bili zajedno i stvarno nikad prije mi nije bilo toliko predivno kao sa njom. A onda je počeo taj rat... Sve se počelo mijenjati nisam ni sam mogao vjerovat da se sve može tako promjeniti za sto osamdeset stupnjeva. Nismo se vidjeli par dana a zadnji put kada smo se vidjeli neću pamtiti po dobru. Samo smo plakali oboje, nikada nisam plakao kao tada. Rekla mi je da su joj roditelji odlučili da odlaze van zemlje, nisam to mogao slušati, snažno sam ju zagrlio baš kao da ju nikada više neću pustiti. Osjećao sam otkucaje srca, srca koje je tada kucalo samo za nju... Moji roditelji nisu imali novaca za pobjeći iz zemlje. Kada je otišla imao sam osjećaj da je cijeli moj svijet srušen tada... Nisam više znao kako ću živjeti sa tim. Živjeti sa tim da je više nikad neću vidjeti....
