Najljepša je prva ljubav

Još od malih nogu upoznao sam svoju jedinu ljubav u životu. Sve je počelo onog dana kada se doselila u susjedstvo, svi mi mali klinci bili smo ludi za tom curom. Samo bili smo još premali da bi išta znali o ljubavi. No kako je vrijeme prolazio došlo je i vrijeme da krenemo zajedno u školu, odma sam sjeo pored nje bez razmišljanja, u razredu me nitko nije zanimao osim nje. Četiri godine smo sjedili zajedno i jednostavno postali najbolji prijatelji, sve smo si govorili ali uglavnom su naše teme bile o crtićima i albuma sa sličicama. U petom razredu naš razred su podijelili na dva dijela i tako nas odvojili. Odvojeni smo bili pune tri godine i bilo je jako čudno bez nje. Pošto me prijatelji nisu toliko zanimali nisam imao nikoga, ali nekako su te godine prošle. Budući da smo oboje bili odlični učenici, upisao sam Gimnaziju i prvi dan škole ušao sam u razred i odma u prvoj klupi ugledao sam nju... Bio je to presretan trenutak nismo čekali ni sekunde odma smo se zagrlili i sjeli zajedno. Cijeli film kao da se vratilo u nazad. Odma smo počeli pričati o par godina unazad kada smo svo vrijeme ovog svijeta provodili zajedno uživajući svaki dan kao da nam je posljednji u životu, osmjeh nam nije silazio sa lica. Jedne večeri dok smo čekali roditelje da dođu po nas na staroj autobusnoj stanici, počela je kiša, sve se smračilo osim njenog predivnog lica i sjajnih očiju koje su u meni izazivali nemiri nešto čudno u mom stomaku što je počelo da bruji u jednom trenutku, ni sam u tom trenutku nisam znao šta bi bilo ispravno da uradim, ali sam na vrijeme i na svu sreću ispravno odlučio ... Skinuo sam svoju majicu i dao joj da je obuče. Pripili smo se jedno uz drugo i nismo se puštali. Iako je bilo toliko hladno osjećao sam toplinu, srce mi je lupalo kao nikad do tad. Pogledali smo se... Rukama sam je uhvatio za obraze i poljubio.Bio je to najbolji osjećaj u mom životu, nikada prije nisam osjetio ništa slično.