Mnogi ne vjeruju u ljubav preko interneta i za takvu vrstu ljubavi kažu da je nestvarna i pomalo bolesna. Da, i ja sam bio jedan od tih koji je tvrdio upravo to, nisam vjerovao da se jednom čovjeku može desiti takvo što. Oni koji nisu doživljeli takvu vrstu ljubavi ne mogu niti komentarisati niti suditi drugima jer ne znaju kakva je to zapravo ljubav. Upoznao sam je prije godinu dana, preko jednog portala, malo po malo stupali smo u komunikaciju na tom portalu, pričalo onako površno i neobavezno s vremena na vrijeme a onda priču "prebacili" na Skype. Do trenutka kada smo počeli pričati na Skype nisam znao ni da li je u suštini muško a kamoli kako izgleda, ali svaki put kada bi mi se javila osjećao sam nešto, radost definitivno što mi piše, ali osim radosti bilo je prisutno nešto što ni sam nisam mogao nikada da definišem, to je bilo i ostalo nešto što je neshvatljivo ali definitivno prisutno i primjetno. Svaku noć kada bih došao sa posla prvo što je bilo uraditi je logirati se na Skype i pogledati da li je ona online, ako je online pozdraviti je, poželiti joj dobro veče, sačekati njen odgovor pa tek onda presvlačenje, kupanje, jelo ...
Dopisivali smo se negdje oko tri mjeseca kada sam odlučio da priznam ono što osjećam, jednu noć smo ostali duže od planiranog pa se naravno i više zapričali, ušli u neke neplanirane teme koje sam ja svakako htjeo pomenuti onako sasvim slučajno ali nisam imao dovoljno hrabrosti. Tema je bila ljubav, pomalo meni nepoznata, nisam tip koji se lako zaljubi i veže za neku djevojku, treba meni vremena da se uvjerim kakva je djevojka, da bude nekako po mom mišljenju totalno kompatibilna. Riječ, po riječ, dođosmo do pitanja koje sam tu veče najmanje očekivao: "A ti, jesi li ti zaljubljen?" , teško je bilo naći pravi odgovor da je ne slažem ali da joj i ne kažem direktno istinu, bojao sam se da ću je izgubiti, da će pomisliti da sam internet manijak koji traži mlade, lijepe djevojke za neke fantazije. Prvi put joj nisam odgovorio u istoj minuti kada je poslala odgovor, nakon pet minuta sam smislio toliko glup odgovor da sam se poslije i sam sebi divio: "A šta ako jesam?"
"Pa dobro samo sam te pitala, jer ja jesam, želim da budem s tobom iskrena u svemu, valjda toliko zaslužujemo nakon ovolike komunikacije."
"Ko je ukrao tvoje srculence?"
"Hah, srculence, da baš, umanji ga i više nego što trebaš, ali ako toliko želiš da znaš odgovor i dobit ćeš ga ... Ti, da, baš ti si ukrao to moje maleno srculence, koje se obraduje na svako tvoje slovo. Možda sada zvučim kao neka ludača koja se zaljubljuje preko interneta ali tako je kako je."
"Ludaku koji je zaljubljen do neba u tebe da zvučiš kao ludača? Ma daj molim te ..."
Tako je počelo nešto što traje već dvije godine, tri mjeseca i pet dana, mislim da minute, sekunde i stotinjke nisu potrebne ....
