Došlo doba da se ljubav proba

Kao klinac ljubav me nije baš puno zanimala, uvijek su me više privlačile druge stvari tipa motori , auti i elektronika.. Ali kako je vrijeme prolazilo došlo je i to doba kada se i ljubav mora osjetit. Bilo je to jedne subotnje večeri, spremao sam se sa prijateljima van i sve normala. Budući da sam već imao položeno za auto odmah je sve palo na mene i ja sam bio taj koji je tu večer vozio. Kako sam nailazio po prijatelja sa njim u auto sjele su još dvije predivne cure , ne znam koja je bila ljepša u tom trenutku. Kako smo došli ispred kluba parkirali se i naravno ekipa je počela pit malo da se opuste. Tu večer nisam pio jer budući da sam jedini sa autom trebao je neko biti trijezan. Večer je tekla dobro, prijatelji su malo previše popili, ali ipak jedna od one dvije cure nije pila. Imao sam nekoga za normalan razgovor sva sreća. Cijelu večer proveli smo zajedno. Bez razmišljanja sam ju pitao dali hoće da odemo plesat. Pošto nije imala pametnijeg posla ušli smo u klub. Svi muškarci su se za njom okretali a ja sam ponosno pratio njen korak, plesali smo dok nije dosadilo. Rekla je da joj se ide kući, ponudio sam joj prijevoz. Prijateljima nisam rekao di idem ali sam im obećao da ću se vratit. Sjeli smo u auto i odvezao sam ju kući. Prije nego što je izašla iz auta okrenula se prema meni i poljubila me. Ostavila mi je svoj broj i rekla da joj se javim. Osjećaj je bio prilično čudan ali sa smiješkom sam ga prihvatio. Jer shvatio sam o čemu se radi. Bilo je i vrijeme da se i ja zaljubim.

Prolazna ljubav

Bili smo na exkurziji u Crnoj Gori, kada smo došli prvi put sam ju vidio.Bila je lijepa i na neki način draga. No, mislio sam da od tog' neće biti ništa.Popodne sam šetao sa svojim prijateljima po plaži.Bila je sa neke dvije prijateljice, dok su sa mnom bila još dva druga.Bile su na plaži i stojale su.Prišli smo im i upoznali smo se.Na neki način bila je to ljubav na prvi pogled.Ali nisam se nadao da će sve tako izaći.Dogovorili smo se da izađemo u večer na kafu.Moji prijatelji i ja smo nestrpljivo to dočekali.Došao je i taj trenutak.Krenuli smo zajedno, bili smo uznemireni.Mi smo naravno prvi došli i malo ih sačekali.Nakon pet minuta pojvaile su se.Pozdravili smo se s njima i naručili kafu.Pitao sam ju da poslije izađemo zajedno van šetati.Odgovor je bio '' Da '' . Bilo mi je drago.Nakon kafice zajedno smo krenuli šetat.Upoznao sam ju malo bolje.Pitao sam je da li je slobodna odgovor je bio '' Da '' . Bilo mi je drago pa sam ju pitao za vezu, pristala je pa smo krenuli svojim putem.Prošlo je pet najbrži dana.Morali smo se rastati i krenuti svojim kućama.Bilo nam je jako teško pa sam uzeo sam njen fejs i dodao je kada sam došao kući.Bila je jedna od ljepših djevojaka koju sam upoznao.Ta veza je dugo trajala.Često smo se čuli preko neta.Krenuo sam sa društvom na neko jezero.Pitao sam je dal' je blizu tog mjesta , rekla je da jest.Bilo mi je drago da ćemo se opet vidjet'.Rekao sam prijateljima da će doći sa prijateljicama.Bilo im je drago.Spakovali smo se i krenuli.Kada smo došli tamo čekale su nas.Pozdravili smo se sa njima i odmorili.Bilo nam je fino.Ali opet nekako vrijeme brzo prošlo pa smo krenuli kući.Nije bilo lako ostaviti je.Tad sam sa njom imao prvi poljubac.Pozdravili smo se i krenuli.Naša veza je trajala 6 mijeseci.Uvijek bi se želio pomiriti sa njom kada god ona želi..

Od simpatije do prijatelja

Danas ću se opet vratiti u daleku prošlost moje ljubavi.Kada sam krenuo u predškolu sa šest ipo godina,nisam znao ama baš ništa o životu niti što je ljubav ili bilo što slično tome.Došao sam u ustanovu predškole i tamo sam vidio mnogo ljudi i djece koja će samnom ići u osnovnu školu.Iskreno ja sam se osnovne škole bojao jer nisam znao kakve prijatelje ću dobiti u razredu,da li je osnovna škola teška i da li ću  ja sve uspjeti naučiti.Završio sam predškolu bez ikakvih problema i nakon tjedan dana smo morali prvi dan doći u osnovnu školu.Prvi dan škole sam išao s roditeljima da naučim put do škole, kada smo stigli do škole vidio sam jako puno djece i roditelja koji su ih dopratili.Mene je bilo jako sram,samo sam stajao i čekao da dođe moja razrednica i prozove razred da se znamo orijentirati po učionicama.Kada je stigla rekla nam je gdje da idemo i mi smo tamo išli.Ušao sam u razred i svi ti nepoznati pogledi su gledali smo mene,užasno me je bilo sram, ali kako sam gledao sve u razredu došao sam do jedne djevojčice i nisam više gledao dalje po razredu nego mi je pogled zastao na njoj i nisam više mogao skidati pogled s nje.Ja sam toga dana skužio što je to ljubav na prvi pogled, djevojčica je bila savršeno ljepa.Nakon završetka nastave kući sam se uputio sa prijateljem kojeg sam upoznao nekoliko dana prije početka škole. Na putu do kuće prijatelju sam ispričao da mi se jako sviđa i rekao mi je da je idemo pratiti do kuće.Ona je primjetila da je mi pratimo ali je mislila da ćemo joj nešto loše  napraviti i počela je trčati.Kada je stigla do svoje kuće tamo su bili dečki iz njezinog kvarta i pitali je što je bilo.Ona im je sve objasnila i dečki su dotrčali do nas i htjeli nas tući,mi naravno nismo rekli istinu nego smo rekli da se djevojčica sama preplašila jer smo hodali iza nje.Nakon par dana u školi smo počeli razgovarati ali to je bio 1. razred osnovne škole tako da još nitko nije znao ništa o ljubavi pa se nismo time previše zamarali.Ali u 2. razredu je već bila drugačija situacija,primjetio sam da se i ona sve više i više zanima za mene, ja sam bio jako sretan kada sam to primjetio.Ona inače živi dva tri bloka pored mene tako da smo mi mogli i izlaziti van zajedno, ali nismo izlazili jer nas roditelji tako mlade nisu puštali same van.Kako smo odrastali tako smo se sve više i više udaljavali i sada smo si samo jako dobri prijatelji i možemo jedno drugome reći sve što nas smeta kod nekog.

Savršena ljubav

Moje ime u ovoj priči neka ostane anonimno, ukratko ću vam reći nešto o sebi. Imam 32 godine i u braku sam , skupa sa svojom suprugom, imam kćer od 4 godine. U temi Sve moje ljubavi imam svašta za reći ...
Prvi put kad sam osjetio ljubav bilo je to za moj 17 rođendan, taj dan sam se osjećao nekako posebno, sve je išlo kako treba. Na jednoj plaži uz more organizirao sam mali party, pozvao sam prijatelje iz škole i nešto poznanika. Sve je teklo da nije moglo bolje, svi smo se odlično zabavljali. U jednom sam trenutku ugledao jednu djevojku kako sjedi na plaži, bila je sama i nešto tužna. Sjeo sam pored nje i započeo razgovor. Na početku nije htjela otkrivati što joj je, nisam ju silio na odgovor. Pričali smo gotovo 2 sata. Shvatio sam da puno toga imamo zajedničkog, u glavi sam si sve više i više mislio kako želim tu curu. Budući da je bilo već kasno ona je morala kući, nije živjela daleko pa sam joj ponudio pratnju. Kad smo došli ispred kuće stali smo na par sekundi, gledali smo se i ja sam ju zagrlio. Dala mi je svoj broj mobitela da joj se javim. Sutradan nakon što su se smirili doživljaji oko slavlja uzeo sam njezin broj i nazvao ju. Počeli smo razgovor preko telefona i sve je bilo kako treba, rekla je da se nakon razgovora samnom osjeća puno bolje. Ponudio sam joj da odemo u šetnju gradom, prihvatila je i odmah sam se sredio i otišao po nju. Dok smo šetali gradom razgovarali smo o svemu a ja sam se počeo osjećati jako čudno. Stali smo i počeli se ljubit, srce mi je jako lupalo i osjećao sam se jako sretno. Ubrzo nakon tog dana smo i prohodali, veza je trajala sve duže, a mnogi su nam zavidili koliko smo zajedno. Naša veza nije imala nikakvih problema, bili smo stvoreni jedno za drugo. I tako je prošlo točno 10 godina od našeg upoznavanja. 
Moj 27 rođendan... Htio sam ju iznenaditi....
Ponovo sam na istom mjestu organizirao malo slavlje sa prijateljima i obitelji. I tako dok je slavlje trajalo odveo sam ju na plažu točno tamo gdje je sjedila... Sjeli smo na to mjesto. Izvadio sam kutijicu sa prstenom i čekao pravi trenutak, rekao sam joj da imam iznenađenje za nju a ona je sva sretna razmišljala šta bi to moglo bit.
Otvorio sam kutijicu i izvadio prsten okrenuo sam se prema njoj, već je bila u suzama. Pitao sam je hoće li biti moja supruga, pristala je. Šest mjeseci kasnije došao je i naš dan, moj drugi po redu najsretniji dan u životu. Zašto drugi saznati ćete u nastavku. 
Bio sam jako uzbuđen taj dan, puno ljudi bilo je u svatovima. Stajao sam za oltarom a ona je polako prilazila, sva u bijelom izgledala je kao princeza iz bajke. Znao sam da je ona ta prava i prosto sam bio siguran u to što želim. Svatovi su prošli u najboljem redu. 
Godinu dana nakon svatova dobili smo i kćer, strašno sam bio nervozan taj dan, stajao sam pored nje u bolnici dok je silnim mukama podnosila bolove, nisam više mogao izdržati ali sam trpio. Kada je sve završilo, ponovo sam došao sebi, ugledao sam nju i malu kćerkicu u sobi. Nemate pojma kakav je to osjećaj, najsretniji dan u mom životu postao je još sretniji. Sada naša mala kćer ima 4 godine i predivna je. Naša obitelj i dalje nema problema i sve je u odličnom stanju, moja supruga i ja planiramo što ćemo dalje. Uvijek se prisjetimo dana kada smo se upoznali...

Fantazija o savršenoj ženi

Još jedna farsa u nizu, ludilo u mojoj glavi kao i obično. Ne razumijem zašto se ljudi u životu zaljubljuju, koja je svrha toga? Šta da budem povrijeđen po stoti put? Koliki čovjek baksuz mora bit da svaku vezu koju započne okonča prolivenim suzama za još jednom u nizu neuzvraćenom ljubavlju?
Možda se na mene "lijepe" krive ili sam ja kriv? Uvijek isto pitanje, uvijek isti odgovor .. . Tišina ... Da, baš ona tišina koja se pojavljuje svaku noć kada se zatvorim sam u sobi.
Ponekad je zaista teško da se opiše kako se osjećaš, nekim ljudima se jednostavno ne može dokazati da si ponekad za ništa, iako si muško da bi plakao na sav glas.
Ona je bila moj spas, moja jedina nada da prava ljubav postoji. Muško sam, ali često puta govorim kao žena, svi misle da sam razmažena maza kojoj treba zamjenska majka. Ne, nisam, muško sam, ali još uvijek postoje muškarci koji imaju osjećaje i koji traže savršenu ženu za život dok nas smrt ne rastavi, da, još uvijek postoje takvi, samo očito ne postoje više takve žene.
Upoznali smo se prije dvije godine na jednom od kongresa koje posjećujem otkako radim u firmi. Predstavljala je firmu sa kojom smo u savezu, riječ po riječ razmijenili smo i brojeve, nismo se dugo družili kada smo se složili da pokušamo stupiti u neki prisniji odnos. S početka ništa nije bilo ozbiljno kako se na kraju ispostavilo. Djelovala je kao žena koja zna da voli a ne da glumi, koja je iskrena a ne lažljiva manipulatorica koja žudi samo za novcem a ne za ljubavlju. Mislim da me upravo ona dokrajčila svojom manipulacijom, lažima, igricama i prevarama ... Ne razumijem zašto je morala da spava sa mojim kolegom, šta ja nisam dovoljno dobar? Koja je to moja mana, nije se žalila? Glupa pitanja na koja mi niko ne uspjeva dati odgovora. Možda je jednostavno vrijeme da se posvetim samom sebi, poslu i zaboravim na sve moje ljubavi iz prošlosti koje mogu slobodno nazvati greškama i zaboravim fantaziju o savršenoj ženi jer očito ne postoji.

Internet ljubav

Mnogi ne vjeruju u ljubav preko interneta i za takvu vrstu ljubavi kažu da je nestvarna i pomalo bolesna. Da, i ja sam bio jedan od tih koji je tvrdio upravo to, nisam vjerovao da se jednom čovjeku može desiti takvo što. Oni koji nisu doživljeli takvu vrstu ljubavi ne mogu niti komentarisati niti suditi drugima jer ne znaju kakva je to zapravo ljubav. Upoznao sam je prije godinu dana, preko jednog portala, malo po malo stupali smo u komunikaciju na tom portalu, pričalo onako površno i neobavezno s vremena na vrijeme a onda priču "prebacili" na Skype. Do trenutka kada smo počeli pričati na Skype nisam znao ni da li je u suštini muško a kamoli kako izgleda, ali svaki put kada bi mi se javila osjećao sam nešto, radost definitivno što mi piše, ali osim radosti bilo je prisutno nešto što ni sam nisam mogao nikada da definišem, to je bilo i ostalo nešto što je neshvatljivo ali definitivno prisutno i primjetno. Svaku noć kada bih došao sa posla prvo što je bilo uraditi je logirati se na Skype i pogledati da li je ona online, ako je online pozdraviti je, poželiti joj dobro veče, sačekati njen odgovor pa tek onda presvlačenje, kupanje, jelo ...
Dopisivali smo se negdje oko tri mjeseca kada sam odlučio da priznam ono što osjećam, jednu noć smo ostali duže od planiranog pa se naravno i više zapričali, ušli u neke neplanirane teme koje sam ja svakako htjeo pomenuti onako sasvim slučajno ali nisam imao dovoljno hrabrosti. Tema je bila ljubav, pomalo meni nepoznata, nisam tip koji se lako zaljubi i veže za neku djevojku, treba meni vremena da se uvjerim kakva je djevojka, da bude nekako po mom mišljenju totalno kompatibilna. Riječ, po riječ, dođosmo do pitanja koje sam tu veče najmanje očekivao: "A ti, jesi li ti zaljubljen?" , teško je bilo naći pravi odgovor da je ne slažem ali da joj i ne kažem direktno istinu, bojao sam se da ću je izgubiti, da će pomisliti da sam internet manijak koji traži mlade, lijepe djevojke za neke fantazije. Prvi put joj nisam odgovorio u istoj minuti kada je poslala odgovor, nakon pet minuta sam smislio toliko glup odgovor da sam se poslije i sam sebi divio: "A šta ako jesam?" 
"Pa dobro samo sam te pitala, jer ja jesam, želim da budem s tobom iskrena u svemu, valjda toliko zaslužujemo nakon ovolike komunikacije."
"Ko je ukrao tvoje srculence?"
"Hah, srculence, da baš, umanji ga i više nego što trebaš, ali ako toliko želiš da znaš odgovor i dobit ćeš ga ... Ti, da, baš ti si ukrao to moje maleno srculence, koje se obraduje na svako tvoje slovo. Možda sada zvučim kao neka ludača koja se zaljubljuje preko interneta ali tako je kako je."
"Ludaku koji je zaljubljen do neba u tebe da zvučiš kao ludača? Ma daj molim te ..."
Tako je počelo nešto što traje već dvije godine, tri mjeseca i pet dana, mislim da minute, sekunde i stotinjke nisu potrebne ....

Dječija ljubav je najslađa

 Sve je počelo uzburkano , moja majka se družila sa nekom prijateljicom koja je imala kćerku i bila je mojih godina . Mamina prijateljica svakodenvno bi dolazila kod moje mame na kafu , kolače ... Jednog ranog jutra , ustao sam i završio sve jutarnje obaveze i prijateljica od mame je došla sa svojom kćerkom na kafu . Sjećam se ovoga kao da je bilo jučer , moja navodna drugarica i ja otišli smo u sobu i pričali o raznim glupostima jer smo tada bili ipak samo djeca . Dani su prolazili , svakodnevno sam se igrao sa njom raznih igrica i bilo nam je lijepo i ugodno . U to vrijeme osjećao sam se ludo zaljubljeno u nju i nisam želio da joj prilaze drugi dječaci i razgovaraju sa njom jer bih se tada osjećao ljubomornim mada to nikad nisam iskazivao. Veoma brzo , krenuli smo u osnovnu školu i tada sam upoznao nove drugare i drugarice . Od samog početka škole , bio je jedan dječak koji se udvarao mojoj simpatiji a to nisam želio . U tom trenutku nisam znao šta da uradim , odlučio sam je napraviti ljubomornom tako što bih bio sa njenom najboljom prijateljicom . Dani su prolazil , nisam više mogao trpiti i odlučio sam da kažem svojoj voljenoj simpatiji da sam zaljubljen u nju . Kada sam joj rekao sve to osjećao sam se poniženo i brzo sam otišao do toaleta i tamo se zaključao . Nisam znao šta više da radim , otišao sam kući i razmišljao . Prošlo je 5 dana od svega i moja voljena simpatija mi je prišla i rekla da je također zaljubljena u mene i da se osjeća bespomoćno kada mena nema tu . Volio sam njene usne da me dodirnu , njene lijepe ručice , njen umiljati glas ...

Najljepša je prva ljubav

Još od malih nogu upoznao sam svoju jedinu ljubav u životu. Sve je počelo onog dana kada se doselila u susjedstvo, svi mi mali klinci bili smo ludi za tom curom. Samo bili smo još premali da bi išta znali o ljubavi. No kako je vrijeme prolazio došlo je i vrijeme da krenemo zajedno u školu, odma sam sjeo pored nje bez razmišljanja, u razredu me nitko nije zanimao osim nje. Četiri godine smo sjedili zajedno i jednostavno postali najbolji prijatelji, sve smo si govorili ali uglavnom su naše teme bile o crtićima i albuma sa sličicama. U petom razredu naš razred su podijelili na dva dijela i tako nas odvojili. Odvojeni smo bili pune tri godine i bilo je jako čudno bez nje. Pošto me prijatelji nisu toliko zanimali nisam imao nikoga, ali nekako su te godine prošle. Budući da smo oboje bili odlični učenici, upisao sam Gimnaziju i prvi dan škole ušao sam u razred i odma u prvoj klupi ugledao sam nju... Bio je to presretan trenutak nismo čekali ni sekunde odma smo se zagrlili i sjeli zajedno. Cijeli film kao da se vratilo u nazad. Odma smo počeli pričati o par godina unazad kada smo svo vrijeme ovog svijeta provodili zajedno uživajući svaki dan kao da nam je posljednji u životu, osmjeh nam nije silazio sa lica. Jedne večeri dok smo čekali roditelje da dođu po nas na staroj autobusnoj stanici, počela je kiša, sve se smračilo osim njenog predivnog lica i sjajnih očiju koje su u meni izazivali nemiri nešto čudno u mom stomaku što je počelo da bruji u jednom trenutku, ni sam u tom trenutku nisam znao šta bi bilo ispravno da uradim, ali sam na vrijeme i na svu sreću ispravno odlučio ... Skinuo sam svoju majicu i dao joj da je obuče. Pripili smo se jedno uz drugo i nismo se puštali. Iako je bilo toliko hladno osjećao sam toplinu, srce mi je lupalo kao nikad do tad. Pogledali smo se... Rukama sam je uhvatio za obraze i poljubio.Bio je to najbolji osjećaj u mom životu, nikada prije nisam osjetio ništa slično.

Gorka sudbina

Niko nikoga ne može da shvati dok ne doživi, ne prođe u životu kroz tačno ono kroz što je on prošao.
Upoznali smo se kada sam imao osamnaest godina, bila je godinu mlađa od mene. Djevojka savršenog izgleda i ponašanja, koja me očaravala od prvog trenutka. Dok nisam nju upoznao nisam vjerovao u priče da ljubav postoji, nikada do tada nisam osjetio šta znači biti zaljubljen i voljeti nekoga. Uvijek sam bio dečko za "jednu noć" , zaveo bih djevojku toliko da se u mene zaljubi kao luda, iskoristio je a onda odbacio kao staru potrošenu krpu koja ničemu ne služi i nikoliko ne vrijedi, mislio sam da sam sa takvim ponašanjem neka ličnost, neki frajer, a zapravo sam bio obični kreten koji nije shvatao prave vrijednosti, idiot bez srca kome su djevojke služile samo za jedno.
Upravo ona je bila djevojka koja me promijenila, naučila pameti i prva a ujedno i poslednja koja me na prvu loptu odbila. Mjesecima sam se morao truditi i boriti na razne načine samo kako bih dobio njen broj telefona, kako bi me napokon primjetila, jer šta god da uradio ona bi se ponašala kao da ne postojim, isto da sam duh kojeg svako osim nje primjećuje. Vjerovatno sam joj dosadio sa svim svojim glupostima koje sam izvodio samo kako bih dobio sekundicu njene pažnje, pa je odlučila jednu noć da me pusti u krug njenog društva, valjda da vidi kako ću se ponašati. Za moje ortake ona je bila samo nafurana klinka koja ne vidi dalje od nosa, ali za mene ona je bila nešto posebno, nešto što nikada do tada nisam poznavao.
Malo po malo puštala me blizu sebe ali me ujedno i tjerala na promjene, prvo žensko koje je uspjevalo da me promijeni iz "temelja" a ujedno i usreći kao niko u životu.
Mjeseci su prolazili, prođe i godina dana otkako smo u vezi, godišnjica se treba proslaviti zar ne? Je, je, trebala je, na najbolji mogući način, da je umjesto bolnog poziva, stigla ona po dogovoru.
Bila je subota, tačno 21:00, po prvi put je kasnila dvadeset minuta, od prve minute mi je bilo čudno ali kontam sam da želi napraviti još neku promjenu ... Telefon je zazvonio, nepoznat broj, sledio sam se u tom trenutku kao da sam znao šta je u pitanju ... Javljam se, policija, govori mi da je Maja imala saobraćajku i na licu mjesta poginula ...
Već pet godina slavim naše godišnjice grleći njen hladni grob.

Prava ljubav zaborava nema

Naravno svatko od nas se bar jednom u životu zaljubio i to je sasvim normalna stvar. Dakle danas ću ja pričati o svojim ljubavima. Za sada ih nema puno jer tek mi je 18 godina. Prvi put sam osjetio ljubav u 7 razredu osnovne škole. Sve je počelo onako uobičajeno, gledali smo se na školskom hodniku i pitao je da li se znamo i tako smo se počeli upoznavati i družiti. Dok jednom prilikom nismo sjedili sami u hodniku i ona me pitala što ja želim, pitao sam je kako misli. Na to me je ponovo pitala da li želim vezu i ja sam naravno rekao da želim. Naravno bio sam zaljubljen u nju do ušiju. Naša veza nije dugo trajala jer  klinci smo bili nismo ni znali što je veza. E sad slijedi onaj najgori osjećaj koji poznajem, a to je onaj osjećaj kada si nesretno zaljubljen. Bio sam toliko u bedu da sam pomislio i na suicid, rezao sam si ruke onako kao radi neke patnje. No nakon tjedan dana bio sam normalan a mislio sam da ću umrijet koliko sam bio tužan. E sad dolazimo do moje druge ljubavi kako bi rekao prave ljubavi. Sada sam ipak bio malo stariji drugi razred srednje škole. Tu curu sam u upoznao preko neke prijateljice sasvim slučajno. Naime prvo mi se sviđala ta prijateljica ali onda kada sam ugledao ovu drugu curu kao da su se strane zamijenile. Opet je sve počelo kao i inače.Pričali smo preko fejsa i tako se upoznavali ali nismo se ni upoznali do kraja već je pao prvi poljubac. Kasnije se nismo vidjeli cijelo ljeto ali ostali smo u kontaktu. Prvi dan škole naravno sve normala. Zvoni za kraj sata, hodam hodnikom i vidim nju kako izlazi iz učionice a rekla mi je da ne ide u moju školu, i onda je sve počelo. Zajedno smo išli na marende i provodili male odmore, dok opet nismo prohodali. Ponovo se vratio onaj stari osjećaj za kojeg sam mislio da se neće vratit nikada više. Sa tom curom sam provodio po cijele dane i stvarno smo uživali. Veza je bila sve duža i duža i mi smo bili sve stariji i stariji. Počeli su sve intimniji i intimniji odnosi ali ne vjerujem da vas to zanima. Nakon 6 mjeseci naša veza je prilazila kraju. Počele su teške ljubomore i svađe koje nismo mogli više trpit i jednostavno se dogovorili da tako više ne ide. Bio sam jako tužan zbog toga ali tako je bilo bolje za oboje. Danas smo jako dobri prijatelji i često se čujemo. Čak mislim da još uvijek osjećam ono nešto ...

Izgubljena ljubav

Sjećam se kao da se sad dešava. Nas dvoje, njene plave oči, usne, njena meka kosa, nebo i plaža ... Sada, kada pišem o tome, imam osjećaj kao da se dešava u ovom trenutku, baš sada kao onda u ljeto 2012. godine. Bila je to prva a bome i posljednja moja ljubav.
Zaljubio sam se u nju kao u nikoga do tad, jednostavno me opčinila nečim posebnim što ni jedna do tada nije mogla. Uvukla se u moje srce neprimjetno, kao lopov kada želi nešto ukrasti. Da, da, bila je lopov, ali onaj malecni, slatki moj lopovčić, kradljivica i čuvarica srca moga.
Ta noć je obilježila moj, a vjerujem i njen život, bila je magična, posebno nezaboravljiva. Još uvijek osjećam miris njenog tijela, njene nježne usne kako dodiruju moje, ruke kako me dodiruje i govori: "Ovo je poslednje veče da smo zajedno, poslednja noć da pripadam samo tebi, da volim samo tebe i posjedujem samo tvoje srce."
Bila je u pravu, to je bila poslednja noć da pripada samo meni, da je ne moram dijeliti sa drugim, da ne moram razmišljati o tome kako se svako jutro budi pored drugog, kako nosi prsten drugog čovjeka ... Prsten koji nas je rastavio zauvijek.
Sutradan sam je gledao kako prema oltaru šeće u bijeloj haljini kako bi se udala za mog najboljeg prijatelja. A ja? Ja sam bio kum, svjedok tog događaja, iako sam je volio više od samog sebe moram sam je pustiti drugome jer sa mnom ne bi bila sretna, ni ona ni njena porodica koja je ugovorila taj brak.