nedjelja, 2. veljače 2014.

Prokleta bila ...

Ne znam odakle da počnem, od toga koliko sam volio tu djevojku ili od toga koliko me je koštalo to što sam je volio. Ma najbolje je početi ispočetka, kao i uvijek. Sve se desilo spontano, upoznali se, zavoljeli jedno drugo, standardna ljubavna priča, sve dok se nismo počeli smarati, kroz par mjeseci dosadilo je sve, počeli smo nekako da izbjegavamo jedno drugo, sastajali smo se jednom sedmično, neka kafica brzinska, čisto da se zna da još uvijek postojimo, meni to nekako i nije odgovaralo, jer sam je istinski i iskreno volio, ali nisam htio preko ponosa, nisam htio da joj svaki put padam na koljena, bila je hladna, i ja sam se pravio da sam takav, čisto da ne posumnja da mi je stalo. Klela mi se da me voli, da sam ja cijeli njen svijet, da bi uradila sve za mene a ja joj nisam povjerovao ni riječi. Jedna laž dovede do toga da sve ostale istine postanu sumnjive. Tako se desilo i kod nas, izmišljali smo svakojake priče da bi izbjegavali jedno drugo, čak i kada bi se sreli slučajno, u gradu, izmotavali bi se nekako samo da ne budemo zajedno. Sve do tog izlaska, ja s frendovima, ona sa prijateljicama, ne poznajemo jedno drugo, par puta sam je pogledao, ona se osmjehnula, a ja nisam reagovao, mrtav - hladan, kao da sam je prvi put u životu sreo, a ne da sam sa njom u vezi već par mjeseci.. A onda ta luda ljubomorna strana, dolazi frend iz WC-a do mene, pita me za nju, ja mu odgovorih da smo još samo reda radi zajedno, on mi reče da ju je vidio ispred WC-a s nekim dečkom, moje visine, tu je bio i kraj. Odjednom su sva ta osjećanja nestala, iščeznula su u trenutku. Zaboravio sam bio na sve, koliko je volim, koliko me voli, koliko nam je stalo jedno do drugog. Napisao sam joj kratku SMS poruku, u kojoj je pisalo samo: '' Hvala ti '', ništa više, otišli smo kući iz tog kluba, a mobitel nije prestajao da zvoni, tu cijeli noć, ujutru, te popodne idućeg dana. Nisam je razumio, nisam razumio kako nema ni sekunde te grižnje savjesti, kako je ne peku ta sva moja osjećanja koja sam osjećao prema njoj, kako neko poslije svega može samo tako da okrene novi list i ode odjednom, molila je, preklinjala je, a od mene ništa nije dobila. Niti odgovor. Prokleta bila, jednom si to uradila, i nećeš više nikada.