četvrtak, 24. travnja 2014.

Blesavica moja

Nikad u životu ne bih povjerovao da će mi neko tako odgovarati, da će mi neko tako prijati, kao što je to ona radila. Pa ne znam, nisam siguran, ali mislim da smo se baš u svemu slagali, ponekad je znala i FIFA-e sa mnom razbaciti na računalu, čisto da mi nije dosadno. Mislio sam da je stvorena baš za mene, baš onakva kakvu sam oduvijek želio, došla je i pomutila moju sudbinu. Nisam mogao vjerovati da mi neko može tako okrenuti tlo pod nogama, ono kako se ja osjećam pored nje se ne može opisati, to je nezamislivo. Upotpunjavala me iz dana u dan, glumila budalu samo da mene nasmije, a ja sam to znao cijeniti i volio sam je kao nikoga. Ne znam, uvjeren sam da je ona dar sudbine, prošli smo dosta toga zajedno, vjerujem da ćemo isto tako proči još mnogo toga, ali pa čak i sad mogu reći da je ona žena mojih snova, ona je ta koja mi snove pretvara u javu. Poslije toliko vremena provedenog zajedno, volim ju isto kao i prvog dana kada sam to nešto prema njoj osjetio. Ona je blesavica moja, i takva će uvijek i ostati.